Đorđe Balašević - Provincijalka
Rekli su mi da je dosla iz provincije |

Ej, otkaci slepove,
Nanisani jutro i pusti tu stvar neka klizi
Postoje kod amera reci za to,
Take it easy, lutko lepa
Zrela se breskva nebom cepa.
U kosu me zadeni,
Ko malenu sedefnu snalu me skrij iza temena
Svi satovi svemira zure
Mi imamo vremena, puna kapa
Noc i nas dvoje, stara klapa.
Nije ovo uspavanka, pesma gnjavanka
Buenas noches chicita
To smo smislili vrag i ja, to ja magija
Tajni prolaz kroz noc.
Bas polaze galije do vina i maslina
Hajmo malo na jug italije
Zatvori oci.
U tajnoj sam misiji,
Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pucini
A ja sam na ovoj planeti da sretnom te ucinim
Spavaj samo,
Ne znaju oni sta mi znamo.
Nije ovo sweet baby dream, glupi evergreen
Nema ljutnje sinatra
Ova pesma te voli sva, to je molitva
Za jos jedan lep san.
O, ne boj se granica i naslovnih stranica
Ma nema ti glupih stanica
Na putu do jutra.
Nije ovo uspavanka, pesma gnjavanka
Buenas noches chicita
To smo smislili vrag i ja, to ja magija
Tajni prolaz kroz noc.
Bas polaze galije do vina i maslina
Hajmo malo na jug italije
Zatvori oci.

Za poluuspavanku. Uzivaj. :-)
Rekli su mi da je dosla iz provincije |

Potraži me u predgrađu,
na ulici, na raskršću.
Gde mi je jorgovan rasuo perle,
gde nam je proleće dotaklo usne
i pobeglo...
Potraži me u predgrađu,
kraj vozova što prolaze.
Bićemo sami u svitanju dana,
bićemo sami u pesmama ptica
ko nekada....
Dremaju jedra od rublja i cveća,
čekaju vetar da nekuda plove.
Čuješ li naše nas predgarđe zove,
traze te kuće i ulice stare.
Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sećanju.
Par onih sati kad ostaneš sam,
ako me sad jos imalo voliš
potraži me...
Ti nemaš prsten sa našeg venčanja,
al' pamtiš strehu na kraju grada.
Bez mnogo cve-a, bez vela i zlata
bila sam s`tobom sretna k'o nikad.
Potraži me...
